Ja sam samo čovjek !
Danas sam osjetila potrebu da plačem. Osjetila sam je po prvi put u
svom životu na takav način. I htjela sam da plačem,ali od bijesa i
ljutnje na sve ljude nisam uspjela.
Srela sam dva mladića od 16 godina.
Izgledali su sasvim normalno. Jedan je bio i zanimljiv. A onda druga priča.
Priča
koja me potresla i priča koja zaslužuje da bude ovdje. Osjetila sam da
je svijet loš i osjetila sam da ne želim biti dio takve priče. Sramila
bih se sebe da sam dio toga,ali ona me svejedno okružuje. Zbog toga sam u
ove kasne sate odlučila da izdvojim nekoliko minuta i napišem nešto za
sve roditelje i za sve ljude. Nadam se da ćete me shvatiti.
Ta dva
dječaka neuka su kao i ja. Njihovo tijelo je čisto. Mlado meso i svježa
krv. Njihovi umovi nisu uprljani kao umovi naših predaka. Ali oni to ne
vide. Njihovi roditelji to ne vide. Njihovo društvo nema oči i uši.
Nemaju nos da namirišu greške. I nemaju um koji bi ih ispravio.
Oni
su marionete svojih roditelja,a roditelji su marionete društva. Društvo
je marioneta vlasti. A vlast marioneta svijeta. I to smo mi. Marionete.
Zašto to dopuštamo ?
Zašto dopuštate da vaša djeca budu kao vi ?
Zašto
to želite ? Da li to stvarno želite ? Gledate svoje dijete kako se
ponosi onim što jeste i dičite se time. Sramite se. Pravite od djece
invalide. Učite ih mržnji koja ne treba da postoji.
Zar ja sa ovako
malo godina trebam da pišem o takvoj problematici ? To uopšte ne treba
da postoji,a kamoli da pišemo i pričamo o tome. I zar ja trebam da
nekoga učim pameti ? Učite vi mene.
Zamislite samo svoje dijete u situaciji u kojoj ste vi bili. Da li ste svjesni šta to znači ?
Da li je tako teško poštovati nekoga i oprostiti ? Nije. Samo budale ne znaju za oprost i poštovanje.
Ne dirajmo rane koje su davno zarasle. I ne pravimo nove rane. Nisu nam potrebne. Okrenite se i idete drugim,pravim putem. Putem koji obećava i daje. Putem koji je realan. I putem koga vodi mir.
Kada te pitaju ko si,ti samo reci ČOVJEK !
01/14,2013, at 10:57
Visit sanjasuncica
Slažem se sa ovim što si napisala.
Nego, ako imaš vremena, odgledaj film The breakfast club.
( http://www.filmovizija.com/strani-film/the-breakfast-club-1985-video_d5ab2730e.html )
01/14,2013, at 11:04
Visit diva
U pravu si za veci deo. ALi ne mozemo svaliti krivicu na roditelje i drustvo. Svaki pojedinac bira svoj put. Ne mozes od nikoga napraviti nesto ako to on sam ne zeli, ne mozes nikoga naterati da nekoga mrzi ako on to ne zeli. Kazes da ne trebas ti nekoga da ucis vec neko treba tebe.Ne, od svakoga svako moze da nauci, godine su samo broj. Ti si imala osnovu da postanes to sto jesi, ali u odredjenom trenutku si pocela da usvajas ono sto si zelela, smatrala da je to ispravno a odbacivala sve ono sto nisi zelela, smatrala pogresnim. Tako su i oni izabrali da nekoga mrze jer oni to zele, oni to vide kao ispravnim, a ne zato sto im je neko rekao da to tako treba. Svi smo mi ljudi, retko ko je covek.
01/14,2013, at 16:08
Visit bytheway
sanjasuncica, čim budem imala svoj laptop pogledaću. :)
diva, nisam rekla da oni nisu ništa krivi. Itekako su krivi.
I slažem se s tobom. :)
01/14,2013, at 20:47
Visit nena58
U pravu si, mnogo je zla na ovom svetu.
No, sve to dolazi od ljudi, a ljudi odlučuju kakvi će biti, greše i ispravljaju greške, ili smatraju da su nepogrešivi.
Svako bira svoj put. Nisam sigurna da roditelji mogu mnogo da utiču, osim ako imaju puno ljubavi, ljubav je najvažnija. No, u stalnoj brizi za egzistenciju često na to zaboravljamo.
Ne znam kako vi, ali ja idem da zagrlim svoje ćerke i da im kažem da ih volim.
01/14,2013, at 21:04
Visit bytheway
Ja ipak mislim da djeca uče mnogo od roditelja. Tačnije kopiraju ih jedno određeno vrijeme. Nakon toga traže nove "idole" ili budu idoli sami sebi. Ali to je jedna druga problematika. :)
Uglavnom,drago mi je da dijelimo mišljenje.