BY THE WAY

I dalje je slušam..

Samo je slušam. Osjećam da ne razmišljam. Osjećam da osjećam. Samo ne razumijem šta je to tačno.

Ja sam snažna mlada tinejdžerka koja pokušava ostvariti svoje snove u kojima osjećanja nemaju svoje mjesto. I nada se takvoj budućnosti.
Samo nema onaj temelj na kome zasniva svoje snove bez osjećaja. Kroz glavu joj prolaze hiljade đavola i hiljade anđela.
Svaki sa sobom nosi svoju priču. Svačija su krila drugačija. A ona to ne želi. Ne želi priče. Ne želi tuđa krila. Misli da sve to sa sobom nosi nešto krhko čega se plaši.
Sanjala bi,ali se i toga plaši. Kaže da voli zdrav razum,svoj um i realnost. Sanjanje sve uništava. Bar tako ona misli.
Zapitam se hiljadu puta da li je stvarno realna ili to samo pokušava biti. I odgovora nema.
Kažu da je realnost surova,ali ona ne vjeruje u to. Njena realnost nije tako realna. Iako kaže da ne sanja,ona sanja.
Iako kaže da ne osjeća,ona osjeća.
Iako kaže da je jaka i snažna,laka je kao pero i istopi se kao pahulja.

Iako kaže da ne laže,ona je najveći lažov !