Izgubljeni libido

Published on 02/20,2017

Ustala sam poprilično kasno tako da mi je i doručak kasnio. Sa nekim teškim mukama,  digla sam se iz kreveta oko 11, napravila tri popržka sa tri kriške svinjske šunke. Umor me savladao toliko da sam morala pronaći određenu razonodu koja bi me koliko toliko razbudila. Uključila sam Duolingo i počela da vježbam svoj osrednji njemački jezik. Oduvijek mi se po glavi vrtila ideja kako bih trebala da se bavim njemačkim jezikom i da će mi jednoga dana trebati više nego vazduh.

Pošto mi je momak ostavio svoj laptop, imala sam i previše mogućnosti s čim da se bavim. Prvo sam pregledala svu moguću poštu, odgovorila na sve mailove na koje mi se ranije nije dalo, obrisala nepotrebne poruke, učila njimački i na kraju dođoh i do programa za filmove i iz čiste radoznalosti upalih 50 nijansi sive. Prva dva dijela knjige sam pročitala. Prvi dio, 50 nijansi sive, pročitala sam u roku od par dana. Bilo mi je zanimljivo i riječi su se same nizale. Drugi dio, 50 nijansi tamnije, mračnije ili kako već, čitala sam dobra dva mjeseca. Knjiga me toliko zamarala i ubijala ideju BDSM-a da sam je čitala sa teškom mukom. Taj dio sam čak i kupila, jer mi se prvi baš dopao. Sada ne mogu da se sjetim da li sam tu istu knjigu poklonila prijateljici ili ne. Stvarno mi je nebitna.

 

Sada je, bar mislim, 50 nijansi tamnije totalno aktuelno u kinima. Normalni filmovi imaju po pet termina dok 50 nijansi ima oko deset termina dnevno.
I tako, iz čiste radoznalosti i da ne bih zaspala, uključim i ja 50 nijansi sive sa željom da mi se povrate osjećaji koje sam nekada imala čitajući knjigu. Moram da napomenem da sam čitajući tu knjigu, dobijala veću želju da uđem u svijet dominantnih i potčinjenih. Imala sam premalo godina i previše hormona u to vrijeme. 
I film krene.. gledam ga nekih 20 minuta, 30 minuta, 45 minuta i ugasim. Zašto ? Zato što je sve fikcija! Zato što od toga svijeta nema ni početka ni kraja! Sve je toliko izmišljeno, napravljeno, nacrtano sa ružičastim naočalama BDSM svijeta. 

 

Film sam upalila zbog svoje želje da se vratim u svoju moć koju sam imala i koju sam osjećala od strane svog seksualnoga nagona. Uvijek sam ga smatrala za najveći i najbolji pojačivač ega i samopouzdanja te bitnom stepenicom ka samoaktuelizaciji. Negdje u moru svih problema koji su mi se bacili na glavu, zaboravila sam koliko je moj libido bitan i potreban meni kao biću da funkcionišem te se uzdižem na grane više i do same sebe. 
Situacija koje se često sjetim jeste moj stari stan i ja. Nikakav seksualni kontakt, a pritisak veći od nas oba. Crvena koljena i more nekih ludorija koje, u to vrijeme, nisu imale ni oblik ni pravila. 

 

Nedostaju mi sva ta lutanja po tunelima vlastite seksualnosti. Istraživanje i lutanje pa i u slijepe ulice i traženje puta nazad.

Iako mi pojedinci, ljudi koji vide, govore kako je seksualnost ono što nosim na licu, osjećam da se sada izgubila. 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=292990

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Izgubljeni libido