Moja femilija..

Published on 04/29,2013

Zdravo..

Mene svi znate,ali sada ću da pišem o svojoj femiliji
Htjela sam da im se zahvalim na ovih skoro 18 godina s njima. Htjela bih da pokažem svoje duboko poštovanje prema njima. Htjela bih da se zahvalim za svaku misao i primjedbu koja mi je mnogo pružila i koja me izvela na pravi put.Ali prije toga moram nešto reci svojoj femiliji.. 

Pametniji ste kada šutite ! Ah,nista ni tada..


Imam 17 godina i naučila sam mnogo od dvije osobe koje potiču iz krajnje smiješnih porodica. Ponekada se i sama zapitam,šta bi sa mojim bratom i sa mnom bilo,da smo ostali tamo gdje smo nekada bili ? 
Zahvaljuem se svojim roditeljima što od mene nisu napravili tatinu princezu,prostituku,umnog bolesnika ili kriminalca.  Hvala ! 

Eh sada,krenimo na pravu priču..

Prije mnogo godina stvorio je Bog čovjeka. Jedan od njih stvorio je moju femiliju. Toga dana bijahu svi srećni i radosni. Ali ne za dugo.
Prije nekih 50-ak godina počeli su se rađati ljudi sa fasadom okolo svojih umova i tijela. Fasade su bile prelijepe. Najnoviji modeli na najnovijim kućama. Bili su to posebni ljudi sa posebnim mjestima u našim srcima i sa posebnim društvenim statusom. Svi nekakvi doktori,direktori,manekenke. Strahopoštovanje je vladalo na svakom koraku. 
Ali onda sam ja odrasla. Fasade su izgubile prvobitnu boju i počele da se ljušte. Sada više nisu onako krasne i bajne. Sada su gole.
I gledam ih onako gole. Inače volim sve što je golo,ali ovo ne. Previše hrđe i previše tamnih tragova vidim. Previše skrivene čipke i svile. Previše tajni.. 

Eto,to je moja femilija !

Nijedna farba ne može da zamjeni onu prirodnu ! 

Dok sam pisala ovo,osjećala sam grižnju savjesti. Osjećam da sam loš čovjek,jer ovako pišem o nekome ko mi je nekada pomogao. O nekome ko mi čestita rođendan svake godine. Nekome ko ne zaboravi na mene..
Ali i nekome ko nije ono što ja jesam i nekome ko je prekršio glavno "pravilo". 
Sve što imamo nestaje onako kako je i stečeno ! 
Voljela bih da neko od njih ovo pročita i da ne reaguje burno.
Voljela bih da me razumiju,iako je to njima teško..
Voljela bih da jednostavno budemo "goli" ! 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=201568

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Moja femilija..



  1. Visit Ana

    Zanimljiv tekst, svidja mi se stil kojim je napisan,ali kao sto si rekla imas tek skoro 18 godina,jos se nalaze tu neke emocije i stvari koje ne mozes razgranicis, kasnije ce ti sve biti jasnije. Drzi se svoje porodice, jer drugu nemas,niti ces je ikad imati u zivotu.. Pozdrav :)



  2. Visit bytheway

    Hvala ! :)

    Neke stvari su mi jasne i zbog toga sam ovo napisala.
    Volim ja svoju porodicu ! :)