Moja femilija..
Zdravo..
Mene svi znate,ali sada ću da pišem o svojoj femiliji.
Htjela sam da im se zahvalim na ovih skoro 18 godina s njima. Htjela bih da pokažem svoje duboko poštovanje prema njima. Htjela bih da se zahvalim za svaku misao i primjedbu koja mi je mnogo pružila i koja me izvela na pravi put.Ali prije toga moram nešto reci svojoj femiliji..
Pametniji ste kada šutite ! Ah,nista ni tada..
Imam 17 godina i naučila sam mnogo od dvije osobe koje potiču iz krajnje smiješnih porodica. Ponekada se i sama zapitam,šta bi sa mojim bratom i sa mnom bilo,da smo ostali tamo gdje smo nekada bili ?
Zahvaljuem se svojim roditeljima što od mene nisu napravili tatinu princezu,prostituku,umnog bolesnika ili kriminalca. Hvala !
Eh sada,krenimo na pravu priču..
Prije mnogo godina stvorio je Bog čovjeka. Jedan od njih stvorio je moju femiliju. Toga dana bijahu svi srećni i radosni. Ali ne za dugo.
Prije nekih 50-ak godina počeli su se rađati ljudi sa fasadom okolo svojih umova i tijela. Fasade su bile prelijepe. Najnoviji modeli na najnovijim kućama. Bili su to posebni ljudi sa posebnim mjestima u našim srcima i sa posebnim društvenim statusom. Svi nekakvi doktori,direktori,manekenke. Strahopoštovanje je vladalo na svakom koraku.
Ali onda sam ja odrasla. Fasade su izgubile prvobitnu boju i počele da se ljušte. Sada više nisu onako krasne i bajne. Sada su gole.
I gledam ih onako gole. Inače volim sve što je golo,ali ovo ne. Previše hrđe i previše tamnih tragova vidim. Previše skrivene čipke i svile. Previše tajni..
Eto,to je moja femilija !
Nijedna farba ne može da zamjeni onu prirodnu !
Dok sam pisala ovo,osjećala sam grižnju savjesti. Osjećam da sam loš čovjek,jer ovako pišem o nekome ko mi je nekada pomogao. O nekome ko mi čestita rođendan svake godine. Nekome ko ne zaboravi na mene..
Ali i nekome ko nije ono što ja jesam i nekome ko je prekršio glavno "pravilo".
Sve što imamo nestaje onako kako je i stečeno !
Voljela bih da neko od njih ovo pročita i da ne reaguje burno.
Voljela bih da me razumiju,iako je to njima teško..
Voljela bih da jednostavno budemo "goli" !
04/30,2013, at 16:07
Visit Ana
Zanimljiv tekst, svidja mi se stil kojim je napisan,ali kao sto si rekla imas tek skoro 18 godina,jos se nalaze tu neke emocije i stvari koje ne mozes razgranicis, kasnije ce ti sve biti jasnije. Drzi se svoje porodice, jer drugu nemas,niti ces je ikad imati u zivotu.. Pozdrav :)
04/30,2013, at 21:04
Visit bytheway
Hvala ! :)
Neke stvari su mi jasne i zbog toga sam ovo napisala.
Volim ja svoju porodicu ! :)