Harakiri
Može li čovjek ubiti sam sebe ?
Može, hoće i jeste !
Pljunula bih sebi u lice.. kada bih mogla. Već sam se ošamarila više puta. I neprestano se šamaram. Lažem se i osjećam da je tako lakše. Bride mi obrazi. I suzdržavam se prestati šamarati ovo lijepo lice i ovaj slatki život. Beskonačno me boli što moram prestati i pljunuti na sebe. A voljela bih da imam tako veliku cipelu koja bi bila veća od mene nekoliko stotina puta. Voljela bih da se zgazim. Ali to nikada neću moći uraditi sama.. Ko je sam sebe ikada zgazio ovako kako ja želim ?
Hoću ponovo da se rodim i promjenim ono što mi je majka dala. Promjenim ono što svi drugi žele.. "Stabilnost", "pamet".. mogućnost da imam više. Misaono uzdizanje. Rast. Ali mi je i dala nemogućnost da to podijelim sa nekim.. i mogućnost da pljujem ovdje po samoj sebi.
Hoću da me neko povrijedi, pljune i udari. Hoću nešto da osjetim i da ne budem više ono što ću zauvijek biti. Hoću da to bude tuđa ruka,a ne moja. Tuđa riječ. Hoću da osjetim sebe kao što sam nekada osjetila. Ne želim da slušam kako vrijeme čini svoje. Vrijeme je besmislica. Ja činim nešto. Neko čini nešto. Ne vrijeme.
Ja se plašim svoje smrti i priznanja ko sam. I plašim se da će ovo zauvijek da traje ili dok ja ne pustim sve ovo niz vodu.. Pokušavala sam, ali izgubim svaku riječ koja je htjela da izaše van. Plašim se svoje smrti.