BY THE WAY

Višekvalifikovani brucoš

Jebeš mene kada sebi nešto obećam! Toga nema i to ne postoji. Hoću da skinem kile.. jedem više! Hoću više da pišem.. ne pišem uopšte! Hoću da učim.. gledam film! Hoću da se posvetim faksu pa na vježbama se sjetim da sam nekada imala neki blog kada sam sebi obećala da ću više da pišem zbog sebe, jer to i jeste cilj bloga. Pisati, ne da bi drugi čitali nego da bi imali osjećaj da je moj glas negdje bitan.

Sjedim u zadnjem redu u predavalnici 34 na Filofaksu u Lj. Gledam novopečene brucoše i sebe sa njima. Po treći, nadam se najsrećniji put, sam brucoš slikom prilika, a nikako se ne osjećam kao isti. Ni prve godine, kada sam bila regulano brucoš, nisam se osjećala kao isti. Živjela sam sa dvije djevojke po nekoliko godina starije od mene i nisam išla na brucoške žure i slične gluposti. Nakon toga, dođem u Ljubljanu, upišem faks od početka misleći da će mi tako biti lakše. Opet brucoš.. Te godine su sa mnom upisivali ljudi mlađi godinu do dvije od mene. Hajde, brucoš.. Zovu te da ideš na trg da se "pozdrave" i "upoznaju" sa tobom. Žur ove fakultete, žur one fakultet.. ja sjedim u stanu i čekam neki blagoslov ili da se vratim u šugavu Bosnu i napijem se. Hajde, de.. odem i dole. Vratim se i počnem da jedem govna godinu dana. Ne znam jezik, ne znam kulturu, ne znam ništa. Provalim se i padnem godinu sa skoro čitavom južnjačkom grupom te godine. Svi smo se ponovili osim jedne odlične djevojke, koja je ostavila prašinu za sobom. Na početku me prala depra, jer ja ne smijem da padnem godinu. JA da obnavljam.. dajte, ljudi! Ja sam najpametnija. Intelektulac. E jes, kurac.. i tog intelektualca je opilo vino iz Lidla od 1,39€ za litru i po i miris Metelkove. Pojela sam govno, ali nešto mnogo i ne žalim. Sprijateljila sam se sa tim i prihvatila da se tamo mora i da je to tako. Jedina stvar koja me kopka jeste što više nisam tako luda za ovom naukom kada vidim kakvi moroni će sutra da dijele isto radno mjesto sa mnom..  intelektualcem!

Elem, da opet ne jedem ono što ne trebam. Upisala sam ponovo prvu godinu iz treći put. Drugi u Ljubljani, DA SE ZNA! I dođem na vježbe iz statistike, predavanje i gledam novopečene studente. Studiram sa '97, '98 godištem. Odvisno.. i jebem sebi majku. Em sam ponovo bruc em moram ponovo da se s njima upoznajem, a niti imam želju da budem bruc po treći put niti da se upoznajem sa istima. Sve same žene oko mene. Nigdje interakcije i samo bubanje. A kažu mi da sam bila jako, jako srećna što sam uspjela da upišem psihologiju ovdje i uđem u krug tri najbolja studenta stranca kojima se pružila šansa za nešto ovakvo. E živote, jebem te u guzicu! Dao si mi vjetar u leđa na početku, a sada zajedno jedemo govna.

O svojim brucoškim sposobnosima ne bih mnogo ni govorila, jer, ljudi moji, tri godine i sve tri godine brucoš. Sve moguće fore, sva moguća znanja sam pokupila. Čak sam dobila i dva priručnika za brucoše pa ti gledaj ko zna znanje. Naučila gdje i kako. Naučila kako da pijem i učim. Naučila da se više GOVNE NE SMIJU JESTI i da se MORA UČITI da bi se DAO USLOV ZA DRUGU GODINU.. jednom! 
Hajde, naučila sam jezik.. NEMA VIŠE OPRAVDANJA! To što nisam instalirala dobro program za statistiku mi se samo još danas oprašta!

Šta se zajebavalo, zajebavalo se.. iako imam osjećaj da će ovaj faks samo odjednom da propadne u neku vodu i da ću da odem negdje da budem majka slonova!