Jutarnje veče
Published on 08:42, 01/05,2017
Poprilično je kasno te poprilično rano. Trenutno je na mom satu skoro 9 sati,a ja nisam još odlučila da se pošaljem u krpe. Nisam funkcionalna za učenja. Ako upalim film ili seriju, oči će mi se same zatvoriti. Nemam đavola na lijevoj strani da me nagovara da ostajem duže budna ili da baš u inat spavam. Niko me ne tjera gdje i kada i u koliko da se budim niti da mi daje pravila kada tačno moram ići spavati. Neki bi dali pola života da mogu da spavaju koliko ja to radim. Eh, ali se u meni kolebaju neke druge stvari vezano za spavanje..
Poznajem jednu djevojku sa kojom bar jednom mjesečno idem da popijem kafu te malo popričam. Starija je od mene nekih 7,8 godina. Uredna, zaposlena, perfekcionista, čista.. i njeno vrijeme spavanja je do 12 sati uveče. Moje je oko 2,3,4.. odvisno od sezone! Zimi produžim nekada i do 9 ujutru!
Nego, gledam je kako ima uređen ritam spavanje gdje može bez alarma da se probudi u 8 ujutru. Za mene je to NEMOGUĆA MISIJA! Nisam spavalica i ne volim da spavam kao što to moja majka i brat vole. Teško se natjeram da zaspim uopšte, a i sam čin spavanja mi ne pričivanja zadovoljstvo osim ako nisam umorna da padam s nogu. Ali, šta se dešava u mojoj glavi ?
Noć! Lijepa, tamna, puna čudnih strašnih bića ljudske forme i neljudske. I kreneš da spavaš i u glavi ti kliker da nešto propuštaš. Neki razgovor, neku igru, adrenalin, uzbuđenje.. Upališ laptop, otvoriš knjigu, gledaš seriju i zapiš da i ne znaš. U svim tim noćima ukrade se mnogo njih koji daju osjećaj ovoga ili onoga, mračnoga, tamnoga.. drugačijega! I posmatram sebe.. danju sam bez ideja za sve. Noću u meni su osjećanja maksimalna, memorija još bolja, povratih svih događaja oštrija.. i poslije nekoliko noći postaneš ovisnik i jednostavno ritam ti se u potpunosti poremeti. Boriš se sa psihom kao heroinski ovisnik, a ni kriv ni dužan.. skoro!
I sada, zanima me, mrtvo me zanima, kako to izgleda ići spavati u 12 uveče,a buditi se oko 8,9 ujutru SVOJEVOLJNO? Za mene bi to bila premija osjetiti jednom u životu!
Poznajem jednu djevojku sa kojom bar jednom mjesečno idem da popijem kafu te malo popričam. Starija je od mene nekih 7,8 godina. Uredna, zaposlena, perfekcionista, čista.. i njeno vrijeme spavanja je do 12 sati uveče. Moje je oko 2,3,4.. odvisno od sezone! Zimi produžim nekada i do 9 ujutru!
Nego, gledam je kako ima uređen ritam spavanje gdje može bez alarma da se probudi u 8 ujutru. Za mene je to NEMOGUĆA MISIJA! Nisam spavalica i ne volim da spavam kao što to moja majka i brat vole. Teško se natjeram da zaspim uopšte, a i sam čin spavanja mi ne pričivanja zadovoljstvo osim ako nisam umorna da padam s nogu. Ali, šta se dešava u mojoj glavi ?
Noć! Lijepa, tamna, puna čudnih strašnih bića ljudske forme i neljudske. I kreneš da spavaš i u glavi ti kliker da nešto propuštaš. Neki razgovor, neku igru, adrenalin, uzbuđenje.. Upališ laptop, otvoriš knjigu, gledaš seriju i zapiš da i ne znaš. U svim tim noćima ukrade se mnogo njih koji daju osjećaj ovoga ili onoga, mračnoga, tamnoga.. drugačijega! I posmatram sebe.. danju sam bez ideja za sve. Noću u meni su osjećanja maksimalna, memorija još bolja, povratih svih događaja oštrija.. i poslije nekoliko noći postaneš ovisnik i jednostavno ritam ti se u potpunosti poremeti. Boriš se sa psihom kao heroinski ovisnik, a ni kriv ni dužan.. skoro!
I sada, zanima me, mrtvo me zanima, kako to izgleda ići spavati u 12 uveče,a buditi se oko 8,9 ujutru SVOJEVOLJNO? Za mene bi to bila premija osjetiti jednom u životu!