Tursko-špansko izdanje..
Prvi je dan u sedmici,a ja nisam nigdje otišla i sjedim kod kuće. Voljela bi se igrati malo sa mužem,ali on nije nešto sasvim dobro. Ponekada mi ga je žao,ali nisam kriva što uživam u našim sado mazo igricama. Pregruba sam za njega. Ali nebitno to. Uglavnom,pokajala sam se što sam ostala kod kuće. Imam jaku želju da izbacim televizor van,ali s njim nemama tako blizak odnos. Inače dobar je on. Poslušan,ali sve te stvari koje se emituju na njemu su krajnje smiješne. Hvala Bogu i pomagalima. Da nemam "gag za uši" mislim da bih završila sa komšinicom Radojkom u Jakešu. Ne razumijem korist tih tragičnih stvari sa srećnim završentcima. Naša "braća" Turci i nekako mogu da prođu jer su mi od velike koristi,a i mogu vidjeti kakvo zgodno momče. A onda one brbljave serije sa previše riječi i previše lažnih emocija. Ponekada poželim da shvatim ljude koji to gledaju,ali me zaboli glava. A sada da pohvalim "Kroejšu". Svaka čast na seriji "Larin izbor". Skidam vam kapu za jednu tako originalnu seriju u kojoj se plakalo više nego u 20. vijeku. Uspjeli su nadmašiti prvi i drugi svijetski rat. Svaka im čast. A i naši dragi Kroejšani su uvijek bili "originalni".