BY THE WAY

Osjetljiva sam ovih dana. Kao da mi je sve ovo popilo mozak.
Vjerujem da nekima i jeste. Toliko negativnih misli na jednom mjestu je previše da bi to mjesto bilo srećno. Toliko glupavih riječi i praznih misli.
I baš sve su iste..

Pošla sam za njima,iako nisam trebala. I godilo mi je. Iskoristila sam to.
Osjetila sam nešto drugo što one možda nisu osjetile. Navukla sam duševno na tjelesno i došla do stanja "trenutne samoaktuelizacije".
I onda je nestala. Utonula je u mračni tunel koji vodi nigdje. Taj tunel ostavio mi je samo bol u tijelu i nogama.
I nju sam iskoristila. Osjetila sam i sjetila se šta sam ja to radila i kako sam samo "zločesta" bila.
I onda krećemo u još jedan krug na drugim,srećnijim mjestima koja poznajem bolje.

..jer bol je ovisnost !

Posle nekoga vremena došao je i moj red da posjetim ljubavnika. Ionako mi je muž odavno u grobu.

Jučer je za mene bio jedan poseban dan.
Prije godinu dana,u ovo vrijeme,ja sam se osjećala kao prava žena. I posle godinu dana shvatila sam da sam žena i - usuđujem se da to kažem - dama. Čudno,ali nisam osjetila ono što danas osjećam. Nikakve emocije nisam vezala i nikakve emocije nisam dobila. Zahvalna sam sebi na tome i znam da sam učinila pravu stvar na pravi način.
Žensku stvar na "muški" način.

Sve ovo me navelo na razmišljanje. I znam da je uzaludno..
Voljela bih da saznam par stvari od žena koje znaju šta rade. I žena koje su prave žene. Danas ih je jako malo.
Ja sam mlada djevojka koje je ujedno i jaka žena. I rećiću vam zašto.
Zato što znam šta hoću,radim samo ono što želim i ne pretvaram se da imam dijamante između nogu. Moj stisak ruke je muški,a moje misli su realne i ne tako ženske. Samo realne.
Ja ne cmizdrim i ne plačem,jer sam žena. Moja osjećanja jesu krhka,ali su i moja.
Moje želje su mazohistički nastrojene i žude za muškom dominacijom,ali je nivo dominacije u mojim rukama,jer ja sam žena. Ja želim da u krevetu imam manijaka,a u životu čovjeka.
Ja želim da sve stvorim " sa svojih deset prstiju ". Da sam ono što jesam,a to je samostalna i svoja.

Ponašanje i razmišljanje čini ženu,a ne šminka i odjeća !

Samo je slušam. Osjećam da ne razmišljam. Osjećam da osjećam. Samo ne razumijem šta je to tačno.

Ja sam snažna mlada tinejdžerka koja pokušava ostvariti svoje snove u kojima osjećanja nemaju svoje mjesto. I nada se takvoj budućnosti.
Samo nema onaj temelj na kome zasniva svoje snove bez osjećaja. Kroz glavu joj prolaze hiljade đavola i hiljade anđela.
Svaki sa sobom nosi svoju priču. Svačija su krila drugačija. A ona to ne želi. Ne želi priče. Ne želi tuđa krila. Misli da sve to sa sobom nosi nešto krhko čega se plaši.
Sanjala bi,ali se i toga plaši. Kaže da voli zdrav razum,svoj um i realnost. Sanjanje sve uništava. Bar tako ona misli.
Zapitam se hiljadu puta da li je stvarno realna ili to samo pokušava biti. I odgovora nema.
Kažu da je realnost surova,ali ona ne vjeruje u to. Njena realnost nije tako realna. Iako kaže da ne sanja,ona sanja.
Iako kaže da ne osjeća,ona osjeća.
Iako kaže da je jaka i snažna,laka je kao pero i istopi se kao pahulja.

Iako kaže da ne laže,ona je najveći lažov !