Sada sam,nadam se,jasnija..
"Igračka biva iskorištena, pohabana, i odbačena. Igračka je samo predmet lišen osećanja i nedostojan poštovanja. Najgore što se može dogoditi ljudskom biću je da bude igračka. Trebalo bi dobro da razmisliš da li je igračka (i to svačija) ono što želiš da postaneš, pa čak i ovako samo kroz reči. Bilo bi jako opasno da prekasno shvatiš da to ne želiš. "
Vidjela sam ovaj komentar i htjela sam opširno odgovoriti na njega.
Prije svega ću reći da ovo nije samo zbog komentara ili da nekoga želim ispravljati. Želim napisati i neka svoja gledišta prema tome.
Ne postoji pravo ili krivo. Postoji moje,tvoje,a oba su pravilna.
Mislim da svi znate o kakvom ja odnosu govorim ovdje,a i u prethodnom postu.
Oni koji ne znaju,shvatiće.
Želim muškarac koji će od mene napraviti igračku. Muškaraca koji će se igrati sa mnom,mojim tijelom i mojim umom.
Kada smo kod riječi igračka, želim je objasniti.
Igračka niste kada se neko igra sa vašim emocijama i vašim umom,stavovima,mišljanjem. Tada ste jedna obična budala kojom se lako manipuliše.
Igračka u ovom "smislu" je nešto mnogo više. To nije samo igra,iživljavanje,udarci.. To je strast i "ljubav". Osoba kojoj ste igračka na vas gleda kao na nekoga od koga opstaje. S čim će se neko "takav" igrati,ako nema igračku ? Igračka je ta koja određuje pravila igre. S njom se igra,ali ona vodi igru.
Biti igračka daje nam osjećaj pripadnosti,strasti i "ljubavi". Osjećamo emocionalnu povezanost sa nekim,ali to nije ljubav. To je više od ljubavi.
Sa igračkom se igra,ali se ona ne odbacuje. Ona može i sama da ode,jer takav odnos ponekada traži izazove.
Poštovanje dok si igračka je ogromno. Igračka poštuje osobu koja je vodi,a ta osoba mora poštovati igračku,jer je - opet to govorim - ona ta koja vodi igru.
Slažem se sa dijelom gdje piše da je najgore biti igračka.. Ali kakva igračka ?
Najgore je biti igračka u životu. Najgore je kada nas neko vodi u životu i kada neko sa nama manipuliše. Šta da obučem ? Šta da slušam ? S kim da se družim ? Takva igračka je najgore biti. Igračka društva !
Kada si igračka,ne možeš biti svačija. Igračka samo jednog pojedinca možeš biti.
Zamislite da radite u pet različitih tvornica puno radno vrijeme. Da li bi mogli ? Da li bi znali kome ste i šta rekli ?
Zamislite da ste u dva različita braka ili veze.. Da li bi mogli stvoriti povjerenje ? Da li bi mogli "voljeti" ?
Naravno da ne biste.
Za ovakav odnos potrebno je povjerenje,a ono se ne stiče sa svima nego sa pojedincom !
Žao mi je što ljudi danas na ovakve stvari gledaju kao na nastranost i nešto što je pogrešno. Ovakav odnos to nije.
Naravno,postoji mnogo ljudi koji srž vide baš u iživljavanju,a ne u strasti i osjećaju koja ta strast pruža.
Isto tako,žao mi je što moj prethodni post nije shvaćen.. To mi je čak i tužno pomalo.
Razumijem da ne može svako shvatiti ono što želim reći,ali svejedno osjećam "da nas je tako malo". Razumijem da nisu svi ja i da svi mi vidimo žar u nečemu drugom.
Ja sam možda neko ko je nastran,"bolestan",ali sam shvatila srž koja me privlači i nastojaću pronaći tu srž u svijetu u kome živim.
Ja nisam "napaljena klinka". Napaljene klinke su sada sa dignutim nogama u autu.
Ja sam mlada žena koja zna šta želi i ne stidi se to priznati onome ko je zaslužio znati !