San

Published on 18:44, 04/10,2014

Kada bih na dlanu imala sve moguće riječi, ne bih ih znala iskoristiti jer takav osjećaj je prejak. Previše me posjeduje. Previše je moj. Sinoć sam sanjala tako lijep san. Samo taj san je po prvi put uspio da pokaže sve ono što hoću. Drhtaj i čekanje. Dodir i uzbuđenje. Strah i otvorenost.

Neumjerenost mene i nas !


Žena

Published on 18:39, 04/10,2014

"Žena je jedna velika prazinina,ali ovo kod mene je nešto drugo.."

Osjećam da se nalazim u tim riječima. Šta je to žena ? Ispunjenost puna rupa ili samo VELIKA PRAZNINA ? Mislim i znam da je to samo jedna velika prazina. Veća nego što mi to mislimo. Tragamo,trčimo i pazimo nešto kako bi bile ispunjene,a nismo svjesne toga da smo prazne. I uvijek smo prazne. Uvijek smo mi te koje traže još i kojima nikada nije dosta. Traganjem se praznimo i starimo. U većini slučajeva ne znamo šta to stvarno želimo. I to je ono što nas čini tako praznima. To je jedna realnost,a sve ostalo je jedna velika iluzija.

"..ali ovo kod mene je nešto drugo.. " I jeste. Ja sam žena,ali sam i nešto drugo. Priznajem da imam tu jadnu i veliku prazninu - ipak sam samo žena - ali imam nešto drugo. Imam ispunjenost koju ispoljavam. Ispoljava na mom cijelom tijelu. Lice se grči,usne su mi modre dok ih zubi jako stiskaju. Prsti su isprepleteni ili jednostavno stiskaju najbližu moguću stvar. Glas bježi i odjekuje. Noge se grče više od lica,a znoj označava da je to moj teritorij..

 

Ja sam žena koja je ispunjena na pravi način !  


Čudovišta koja traju

Published on 18:30, 04/10,2014

Samoća je čudna stvar. Tuga trenutno ne postoji. Tuga je u ovom slučaj isto što i samoća. Teško je to sve definisati. Oni su isti. Stapaju se jedan u drugom. Dolaze jedan u sklopu drugoga. Tuga u sklopu samoće. 

A samoća mi daje osjećaj neispunjenosti,straha,tame i ostalih čudovišta iz moje crno-bijele mašte. Takva čudovišta ne postoje kod svakoga. Crno-bijela su,tamna,strašna i krajnje savršena. Samo posebni umjetnici ih imaju. Prestrašni su za normalne nudiste.
Oni čuče u meni od mog rođenja i rastu. A sada su sazreli. Stoje u žaru i čekaju da izgore u plamenu,kada pokažu svoju jedinu,savršenu stranu. Kada čudovišta izađu na površinu mog tijela,samoća nestaje. Jednim jakim udarcem ona počinju da gore. Grubim riječima se samo širi plamen. Boli,a samoća nestaje. Nestaje,jer nisam sama. Čudovišta su sa mnom. Noćne more "normalnih" ljudi oko mene stvaraju najjaču svjetlost plamena,a ja sjajim. Ispunjena sam,zadovoljna,zadovoljena i SVOJA.
Tada se čudovišta gase i ponovo stoje u žaru i čekaju novu priliku.

Čudovišta iz moje crno-bijele mašte su moja i samo moja utjeha. 
Ja sam ih stvorila. 
Ja ih volim. 
Ja sam ponosna na njih.
Ja sam samo njihova !


Moj !

Published on 18:24, 04/10,2014

Ja sam zaljubljena. U sebe i u njega.. U nas i naše savršenstvo.

To je nešto što nas krasi. Prljavo,nastrano,nepoznato. Bez granica. Granice su samo preprake koje ne dopuštaju da uživamo i budemo ono što stvarno jesmo. Dječak i njegova meta. Ništa više..
Opojan miris se nalazi svugdje. Miris mašte se nalazi u cijeloj prostoriji. Osjeća se uvijek. Osjeća se na našim tijelima. Osjećamo je samo mi. Mami nas. Želi ono svoje od nas. Muči nas tako velikim užitkom. 
Igra je ono što volimo. Igramo se kao djeca i istražujemo jedno drugo. Ulazimo u zabranjenu zonu. Igramo se grubo. Igramo prljavo. U našoj igri ne postoje pravila. 
Raskošanje taj naš odnos. Rijedak. Naš. Moj !