BY THE WAY

Krenula sam na spavanje,ali sam shvatila da ne mogu ovakva ići spavati. Plašim se jutra i ne želim da bude kao i noć..

Prvo sam krenula na stari blog da napišem nešto,ali sam shvatila da na taj način bježim.. Dosta mi je bježanja.
Ne želim se trzati u snu koji se zove život. Previše lijepih snova se nalazi u meni,a ja ih gledam kao da su najgore noćne more. I plašim ih se..
Plašim se neznanja,zbunjenosti,osjećaja kao da je sram ne znati,biti zbunjen ili osjećati.

Mene i jeste sram.
Ne želim pokazati da ne znam,da sam zbunjena ili da osjećam. Jer tada,ja sam "svjesna" i "razumna"..
I sada ta svjesna i razumna osoba ne zna,ne razumije,zbunjena je i osjeća..
Kako sada da se ta osoba ponaša ? Sada kada je to napokon "rekla".
Kada je to rekla drugima..
I sada se plaši da sve to nije išarano modernom patetikom. To ne želi.
Ne želi da drugi znaju i dotaknu onaj njen dio.. Dio koji se dijeli..


. . . .

Ustala sam i trošim svoje vrijeme na gluposti. I idem tako,šaram po glupostima i slučajno naiđem na nekakav izbog za Miss..
Uhvati me radoznalost i morala sam ući da vidim sve te "nove nade". Pronađoh tu i nekoliko djevojaka koje poznajem i ponovo se razočarah u taj svijet mode,ljepote,seksipila i tako dalje..
Ponovo sam se sjetila današnjice i toga da je seksipil,kao i strast,izgubio svoju vrijednost..

Sada se pitam,šta je to nama lijepo ?

Ne razumijem omladinu,pogotovo žene,koje gledaju sebe kao lijepu,ako im dupe viri ili ako ima jako velike grudi. Zar je to ljepota ?
Zar je lijepo izgledati kako lutka sa lažnom "pozom" na slikama kako bi se nekome "svidjeli" ?
Zar je lijepo kada nam se ne vide prirodni nedostaci ? Očajno pokušavamo da sakrijemo nešto i ne uspijeva nam.

Ne razumijem svijet u kome živim i voljela bih jednoga dana i otići iz njega. Oko sebe gledam primitivce kojima je izgled sve.. I to loš izgled. Primjer seksipilne žene je cura kojoj viri dupe,koja jedva hoda u nekakvim pornografskim štiklama i ona "zvoni".
Dajte..
Meni je to grozno i miriše mi na fufaru,a ne na ženu koja širi seksipil oko sebe.


Seksipil je u nama,a ne na nama !

Vjerovatno sam nekada i negdje pisala o ovome. Ovo će mi biti drugi put. I neka će..
Nešto takvo je vrijedno sjećanja i spominjanja.

Toliko kula i krovova je bilo iznad njene glave. I sve te kule i svi ti krovovi su bili samo njeni. A ona ipak nije znala pod koji krov da sakrije svoju glavicu.
Ima slobodu i dužinu svojih koraka određuje samo ona. Govori ono što želi i misli ono što želi. Gospodarica je svog uma i svoje glave,ali joj nedostaje nešto drugo,iako sada tvrdi da je to gubljenje vremena.
I to jeste gubljenje vremena,jer vremena koja ona želi su davno prošla..

Jedne večeri,dok je bila sama,osjetila je vrijeme koje tako dugo traži.. Ali samo to veče. I nikada više.

Negdje,u dubini magične šume,sjedila je i čekala. Tada je znala šta i koga čeka.
Slušala je vodu i vjetar. Takav ples do tada nije osjetila,a tako je čeznula za tim. Uživala je dok su joj oči bile zatvorene i okupirane maštom. I dalje je čekala..
Osjetila je lišće pod prstima. Mahovina i trava su je golicali po tijelu,a ona je znala da i oni osjećaju zajedno s njom.
Životinje i čudovišta kretala su se oko nje i osjećali toplinu njenog tijela. Privlačila ih je,jer prirodno tijelo ispunjeno toplinom privlači baš svakoga.
I dalje je imala zatvorene oči. Ali sada više nije čekala..
Osjetila je tuđe oči i znala je da zajedno gledaju. Gledaju zaštitu i poštovanje. Gledaju u rijeku koja lagano teče i krošnje drveta kako se lagano njišu na plesu vjetra. Osjećaju da više nisu same i da su dotakle mjesto koje nedostaje..
Dolazi do ispunjenosti i sreće. I osjećaja koji teško osjećaju pojedinačno.

Ali onda se bude. I vraćaju se u vrijeme koga se plaše i od koga bježe.. A rupa ostaje ispunjena samo muzikom,plesom i slikama.


Ja sam je uspijela dotaknuti !