Živa,ali ne i zdrava..
Krenuvši od Turske i turske kafe,pa preko đumbira i "patetike" stigoh ovdje. Nešto me tjera da dođem ovdje i izbacim ovu "glupost" iz sebe. Kada sagledam sve ne razumijem kako sam preživjela ovaj dan. Stalno se oko mene vrti Turska,Turci,njihova jela i napitci. Posle duge rasprave o kebabu sjetila sam se turske kafe. Bez laži,nije bila loša. Uživala sam u njoj,iako nikada ne pijem kafu.
A onda ljudska glupost.
Ljudi su tako naivni kada im je poteba pomoć. Đumbirom smo danas to i dokazali. Ne bih širila priču jer nemam vremena,a i besmisleno je za pojedince. Ipak samo dječija glupost u kojoj ima mnogo toga zanimljivog,ali predugo za moj post. A i oni koji trebaju,shvataju. Sigurno će prsnuti u smijeh posle riječi đumbir.
A onda se susretoh sa "patetikom". Nekada se to zvala patetika,a sada bih ja to nazvala opšte sramoćenje pred velikom masom ljudi koji upijaju gluposti i šire je dalje i dalje. Sve to postaje jedna "rutina". Voljela sam pravu patetiku,a sada mi se gadi. Ubiše i ovo malo pozitivnog u meni. A sve to je začinila jedna žena. Obožavam "seoske" žene. Njeni zaključci su se svodili na živote drugih ljudi,a ništa nije razumjela. Volim da slušam samouvjerenost koja nema veze sa vezom. Čak mi i više vremena treba da protumačim jednu njenu rečenicu nego kakvu težu literaturu. Kako bi rekli jednostavno,zajebala je i Dostojevskog. Ali jedan umjetnik mi je popavio dan,ali o njemu jedan drugi put. Uglavnom,fascinirao me svojim slikama. Evo jedne pa ko čita neka malo i uživa.
