Ja bih radije zaustavila vrijeme..
Danas sam bila dio "maturske euforije". Shvatila sam da ću zadnje dane srednje škole provesti u plaču prvenstveno zbog "maturanata". Ne razumijem čemu tolika želja za slavljem poslednjeg dana škole. Čemu trubači i pjesme koje su se već izlizale ? Čak ih i ja znam. Posle trubača shvatila sam da ne želim biti maturant,ali jednoga dana ću i to biti. Jedino čemu se radujem je gledanje prijatelja i ispijanju nekoliko čaša votke. Uvijek me vrati u život kada me turbo folk i "mladalački" duh obori sa nogu. Ali dosta o maturantima. Svejedno ih je pun grad.
Danas ću morati da se odvojim od svoje nerođene sestre. Inače,stalno se svađamo. Ponekada me dovede do suza,a nju je baš briga. Nekada pomislim da me ne voli i ne mogu da shvatim njen primitivizam. Nema nikakvu budućnost,a njoj je i dalje svejedno. Kradljivica je i džeparoš,ali živi onako kako godi našim drugim roditeljima. Moraću da se odvojim od nje na tri dana i,iskreno,faliće mi. Kada je tu ne želim je,a kada je nema fali mi. Najjača je takva ljubav. Nemam budućnost i život s njom,ali kod "rođaka" preko grane ne mogu. Možda mi nude više mogućnosti i bolji život,ali sestra je sestra. Znam da ću je jednoga dana napustiti,ali ona će i dalje biti samo moja sestra koje me othranila. Možda teško,ali me othranila. I sada se sama sebi čudi. Nekada sam pljuvala po njoj,a sada je volim. Mislim da sam tek sada shvatila svog oca. Čudna je ova Bosna ili ja jednostavno polako odrastam.