I dalje ne znam ko si..
Poslije toliko vremena i tolikog traganja,našla sam. Ne znam kako. I ne znam zašto sam to uradila. Zašto sam uopšte tražila ? I šta sam tražila ? Ne znam.
Ne znam kako se zove i ne želim da mu dam ime. Dovoljan mi je jedan čupavi Emir,Darko koji me uvijek grije noću,Čedomir koga obožavam nositi..
Toliko stvari u mom životu ima ime,ali ovaj osjećaj još nema svoje. Ne želim mu dati ime jer tada dobija značenje. Volim ga jednostavno osjećati. Ne želim mu nametati nešto što sam ne želi.
Ne želim da to bude nešto kao ljubav ili tuga. Sve to ima svoje značenje. Ovaj osjećaj to ne želi. Možda se plaši ili možda se ja plašim. Ali oboje znamo šta želimo.
Hoću samo da ga osjećam. Svaki put kada to moje tijelo i moj um traži. Svaki put kada čujem zvuk nečega što me podsjeća na taj osjećaj i da toplina počinje da me probija.
Da dolazi neočekivano i da traje. Želim da mi ta toplina grije cijelo tijelo,iako je golo i tako hladno. I moja pohlepna strana želi da je samo moj.
I dalje ne želim da mu dam ime. Bezimeni lijepi osjećaj samo.