BY THE WAY

Svi trčimo ka modernom.
Svi pišemo blogove. Razgovaramo preko foruma. Imamo Facebook profile. Religija se također baca u te vode. Otvaramo svoju dušu preko lažnih riječi koje mogu tako lako nestati. I zadovoljni smo.
Da li je to prava sreća i pravo zadovoljstvo ?

Sumnjam.
Priznajem da volim ovo čudo. Ali isto tako,priznajem da znam da je ovo čudo daleko od pravog zadovoljstva.
Zadovoljavamo svoje seksualne potrebe preko ovoga. I zadovoljni smo.
Pišemo ljubavne e-mailove i nekakva srca na chat-u svojih "voljenih".
Sa prijateljima razogavaramo samo preko ove kutije. I nikada ih ne gledamo u oči. Nikada na svim tim stvarima ne ostavimo trag koji traje.

Zašto ?
To nije teško. To je previše jednostavno,ali mi smo krivi.
Postali smo monotoni i više volimo ono brže,jeftinije i praktičnije.
Ja sam osjetila jednu ljepšu čar. Osjetila sam ljubav,prijateljstvo,strast u jednoj jedinoj stvari koja ne košta mnogo i koja daje previše.
Osjetila sam se kao nečija djeva i zaljubljena mlada djevojka,iako to nisam.
Osjetila sam želju za vođenjem ljubavi,iako to ne radim.
Osjetila sam prijatelja koga nikada nisam imala.
Osjetila sam čežnju,čekanje,uzbuđenost samo zbog jedne malene stvar u kojoj je neko dao dio sebe.
I za to mu nije trebalo više od pola sata i jedne marke.
Jedino mu je trebala želja. I imao ju je. I ostvario ju je.
I moja želja se napokon ostvarila. Poslala sam dio sebe i dobila dio nekoga. I srećna sam.
Pobjegla sam od lažnih slova i riječi. Od realnosti koja ne postoji. Pobjegla sam u zamak koji nikada niko neće pronaći,a postojaće vječno.
Taj zamak štiti me od mnogo zvijeri. Štiti me od mode koja nas tako lako hvata u svoje kandže i ubija svaku lijepu stvar iz prošlosti.
Štiti me od neznanja. Štiti me od propasti ovoga svijeta u koji vodimo sami mi.

I svako na ovom svijetu treba da ima svoj zamak. I da ne zaboravi ono što je bilo !